|
Valerie Kae Ken
|
|
18.08.2008. |
|
 Više je razloga što smo izabrali Joseph-a da prezentira našu školu u Kanadi. On je jako ozbiljan o svojoj budućnosti i ispunja sve obaveze koje su mu date. Npr. mjesec dana prije odlaska u Kanadu dato mu je u zadatak da, sam uči engleski jezik uz pomoć knjiga i kaseta. On je to prihvatio sa velikim entuzijazmom i ne znajući gdje i kada ide.
I tako, on je već 29. veljače bio u avionu iz Kigalija, Ruanda, za Kalgari preko Nairobija, Kenija, i Londona. Možete samo zamisliti njegovo uzbuđenje da putuje prvi put avionom i da ide u drugu državu! Njegova prijašnja putovanja u Ruandi su uvijek bila autobusom ili autom. Mogu ga samo zamisliti u Londonu, Heathrow aerodromu, kako je promatrao gužvu putnika koji su trčali tamo-amo, lijepo uređene trgovine, stalno najavljivanje o polijetanju aviona, veliki izbor hrane koju on nikada nije ni vidio u životu. Rekli su mi da je on sam prošetao nekoliko puta po aerodromu da uživa u ambijentu „ovog nereda“. (klikni na sliku za povećanje i opis) |
|
Opširnije...
|
|
|
Valerie Kae Ken
|
|
04.08.2008. |
 Uvod
Po nacionalnosti sam kanadjanka i živim u Calgariju, provincija Alberta. U zadnjih desetak godina sam dosta radila u Africi pomažući dva projekta u krojenju i šivanju; jedan u Ugandi, projekt sv. Franje, općina Mbarara a drugi u Ruandi, škola Otac Vjeko u selu Kivumu nedaleko od grada Gitarame. Napisala sam programe za obe škole i još uvijek ih pomažem. Sada pomažem učitelje kako učiti i poboljšati programe. Trenutno najviše radim na tome da skupimo što više knjiga i ostalih potrebnih materijala kako bi napravili biblioteku. Radim ovaj posao od 1996. kao volonter te idem u Afriku toliko često koliko si mogu priuštiti, financijski. (klikni na sliku za povećanje i opis) |
|
Opširnije...
|
|
|
Slyvin Uwizeyimana
|
|
23.06.2008. |
|
 U svakom momentu život se može poboljšati. Moje ime je Slyvin Uwizeyimana i prije mog dolaska u školski franjevački centar za mlade, ja sam bio jako dobar u čuvanju krava i kopanju. Od ovog posla sam mogao zaraditi nešto novca kako bi kupio neke sitnice. Budući da nisam uspio nastaviti svoje školovanje bio sam primoran raditi ovaj posao. Srećom, jednog dana sam čuo za Školski franjevački centar za mlade i odlučio sam im se pridružiti. Ja učim za stolara u Centru i skoro sam pred završetkom moje druge godine. S velikim optimizmom se nadam da će mi ovaj zanat u budućnosti zadovoljiti sve moje potrebe.
|
|
Opširnije...
|
|
|
Učitelji nam mnogo pomažu |
|
Nyandwi Prosper
|
|
20.06.2008. |
|
 Ja sam Nyandwi Prosper i učenik sam prve godine u Centru Otac Vjeko u stolarskom sektoru. Prije ove škole, ja sam kopao u poljima i radio neke poslove u kući. Radio sam ove poslove u jutro i popodne. Jednog dana sam sjeo i počeo razmišljati o svojoj budućnosti. I tad sam uvidio da mi svi ovi moji poslovi koje radim neće pomoći u izgradnji moga života i da neću uspjeti preživjeti. No srećom našao sam rješenje kako izaći iz ove teške situacije, a to rješenje je bilo doći u Centar i naučiti nešto važno i korisno kako bi mogao poboljšati svoj život.
|
|
Opširnije...
|
|
|
|
Vjeko je bio vrlo velikodušan čovjek. To je bio razlog da su svi iz okolnih mjesta išli u njegovu župu kada je počeo pokolj. Redovito je posjećivao izbjeglice u Kabgayu (sjedište biskupije) i tješio ih u suočavanju sa smrću. Nije pobjegao kao drugi stranci. On je ostao uz svoje župljane. pročitaj više... 
