Poštovani prijatelji, posljednjih dana primamo puno poziva iz Hrvatske, ali i iz raznih država zapadne Europe u kojima nas pitate kako je moguće uplatiti donacije za gradnju nove škole Otac Vjeko u Kivumu. Procedura za to je jednostavna i jednaka u svakoj banci. 
Cloudy
Humidity: 77%
Fri
66 |
84
18 |
28
Sat
64 |
84
17 |
28
Sun
60 |
84
15 |
28
Lijepo je, prelijepo, neprestano se uvjeravati u vlastiti napredak. Ne mislim pritom na neko samoljubivo ogledavanje u zrcalu ili zgrtanje materijalnih bogatstava. Ne! Govoreći o napretku mislim na duhovno i obrazovno blagostanje koje u sve većoj mjeri stječu naši najmlađi župljani i učenici naših škola. I jako me raduje sreća...
Danas, šesnaestog kolovoza, vratili su se đaci sa zasluženog odmora, spremni i odmorni za nove radne pobjede koje ih očekuju u ovom tromjesečju. Premda poneki nisu bili veseli i odmorni, ipak im je svima bilo drago što su opet zajedno. Škola je zaista pusta kad njih nema, jer oni jedni drugima donose radost i veselje i odmah je drugačije.
Kad smo nedavno od naših dragih kanadskih prijatelja dobili na dar kontejner pun svega i svačega, više u šali nego ozbiljno uzviknuo sam da ćemo ga pretvoriti u – "bibliokontejner". Količina knjiga prispjelih u pošiljci bila je impresivna, a kontejner je sa svojih 12,5 metara dužine izgledao veličanstveno. Mene, zadrtog Bosanca...
Joooooooooj! Nisam ni došla u Ruandu, a moj striko Ivica već me počeo nazivati raznim imenima. Kaže mi da sam živa k'o miš, da ne znam hodati već da stalno trčim. Gleda me sa strane, brci mu se smješkaju te stalno fra Branimira i fra Matiju zapitkuje jesam li im dosadna. Volim ja, ma obožavam svoga strica, ali on nikako da shvati...