Nekome je danas rođendan... A ja ni ove godine nisam zaboravio! I tako već četrnaest godina... Svih ovih mjeseci pisao sam vam o Ruandi, o svemu i svačemu u Ruandi i iz Ruande, a sada ide 'minuta za mene'.

Kada sam odlučio doći u 'srce Afrike', znao sam vrlo dobro da u svome srcu moram ponijeti puno toga

Kada sam odlučio doći u 'srce Afrike', znao sam vrlo dobro da u svome srcu moram ponijeti puno toga. I znao sam da neće moći baš sve stati. I obitelj i prijatelji, posao, kuća, moj grad, neka draga mjesta, neke drage uspomene... Međutim, odlučio sam nekako 'progutati' i doći, jer želim pomoći ovdje, pa kako bude.

Znao sam da moram 'progutati' i doći, jer želim pomoći ovdje

Drago mi je što sam došao. Radimo s djecom, pokušavamo im pomoći da žive život dostojan čovjeka

I, za divno čudo i na moje iznenađenje, manje je nostalgije nego što sam očekivao. Ovdje sam već nekoliko mjeseci, puno je posla i obaveza, pa ni ne stignem patiti.

Nostalgiju 'ubijam' glazbom, knjigama, internetom, tu je Whatsapp, Viber, Skype, nađem neki dobar restoran u Kigaliju, ima i ljudi koji govore našim jezikom, snađemo se. Ali, dvadesetpeti...

Što više od svog života možeš tražiti?

Ali danas nisam u Africi...

Drago mi je što sam ovdje. Radimo s djecom, pokušavamo im pomoći da žive život dostojan čovjeka, ma što više od svog života možeš tražiti? Ne žalim nimalo, naprotiv, mogu samo preporučiti svima. I niti jednog trenutka nisam ni pomislio kako bi bilo bolje da sam ostao kod kuće. Do danas. Dvadesetpeti...

Zbog tebe, draga moja, danas sam u Malom princu...

Danas je prvi dan u posljednjih nekoliko mjeseci kada 'nisam u Africi'... Danas sam u učionici 103 na vježbama iz razvojne, u Daliju i Insomniji, i u Malom Princu, i u kinu. I u malom plavom autiću...

...i u malom plavom autiću

Četrnaest godina je prošlo. Sretan ti rođendan, draga moja! I ja sam danas s tobom.

P.S. Posvećeno dvadesetpetom, i onoj koju najviše volim!