Kratko i jasno, odlučili smo pokrenuti Dnevni Kivumu. Kako je sve nastalo? Lako i teško. Nas nekoliko, Maja, Željko, Ivica, Dejan (iliti Vaš autor), svi smo se prošloga proljeća sasvim slučajno našli i upoznali u Africi. Svatko je tamo bio iz svog razloga, a svi na istom zadatku, da vidimo kako možemo eventualno pomoći da se tamo, na drugom kraju svijeta, živi malo lakše.

Odjednom sam dobio titulu novinara, fotografa, glavnog i odgovornog urednika budućeg dnevnika

Onda smo pričali i pričali, sabirali dojmove, jer se nismo mogli nagledati i nadisati čudesne Afrike. I, komentirali smo kako je prava šteta što više ljudi sa ovog našeg 'brdovitog Balkana' nije u prilici vidjeti i doživjeti sve te ljepote.

Sjedimo i pričamo. Kako ljudima, kad se vratimo kući, sve ovo objasniti, opisati, kako ih uvjeriti... Da je Afrika najljepša, a najtužnija, najbogatija, a najsiromašnija, nasmijana, a u isto vrijeme toliko nesretna...

Kako da taj 'komad' crnog kontinenta spremimo u kofere i donesemo na naš Balkan...

I, onda sinu ideja. Iz jedne od 'ludih' glava – „Idemo napraviti novine!“

Želja nam je ljudima tekstom i fotografijama približiti sve ljepote Afrike, prije svega Kivumua i Ruande

I da lijepo ljudima, umornim od naših raznih novina, tajkuna, pljačkaša, crnih kronika, ponudimo nešto novo, i nešto drugačije. Da pišemo o Africi. O normalnim, običnim, životnim stvarima... Bez priča o kunama, eurima, o prometnim nesrećama, korumpiranim političarima... Da ljudima ponudimo da svakoga dana, besplatno, pročitaju poneku zanimljivu priču i sudbinu iz zemlje koja je toliko daleko...

Eto, tako je nastala ideja! A dalje muke...

A tko će pisati?! Tko će se prihvatiti tog posla? Predložio sam Željka, Željko Maju, onda smo se zajedno složili da je fra Ivica pravi čovjek za to...

Na kraju, završilo se sa pogledima okrenutim prema meni. I sa rečenicom, sa svih strana : „Pa, ti ćeš!“.

Dobio sam odjednom titulu novinara, fotografa, glavnog i odgovornog urednika budućeg dnevnika...

I šta mi je preostalo? Samo kupiti kartu, spremiti stvari, 'naoružati' se laptopom, foto aparatom, diktafonom i voljom, te krenuti put Afrike.  I, tako i bi!

I, što da poželim? Sebi malo sreće, dobrog prevoditelja i solidan internet, a Vama da čitate naš Dnevni Kivumu!

Odjednom je Kivumu postao moj drugi dom

Da, kada dođete sa posla, ili iz škole, umorni, iscrpljeni, nafilovani negativnom energijom... sjednete za računalo i pročitate neku afričku priču, koja će Vam, nadam se, odagnati barem dio onog lošeg... Zato sve ovo i radimo!

Uživajte u Dnevnom Kivumuu!