HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1873972
Subota25studenog2017.
Sve se skupilo, svi smo se skupili, fešta je mogla početi
Utorak, 27. svibnja 2014. piše Dejan Anić

Stoti broj Dnevnog Kivumua prilika je i za slavlje. I zato vam u ovom jubilarnom broju pišem o fešti koju smo imali u Kivumuu. Jednoj od najzanimljivijih kojima sam nazočio u svom životu.

Sve se skupilo, svi smo se skupili, fešta je mogla početi

Feštu je organizirao fra Ivica, a sve se odigravalo pod otvorenim nebom, u dvorištu samostana u Kivumuu. Razloga za slavlje je bilo više. Uspješan završetak školskog tromjesečja, skori odlazak volontera svojim kućama, dolazak novih, posjet starih prijatelja, posjet naših radnika na povratku iz Ruande u Hrvatsku...

Sve se skupilo, i svi smo se skupili. A bilo je ljudi odasvud. Iz Zagreba, Sinja, Splita, Bosne, Srbije, Njemačke, Češke, Ugande, Burundija... Svi smo se našli u srcu Afrike. Na feštu su pozvani i učitelji naših škola – strukovne i srednje tehničke škole Otac Vjeko iz Kivumua. Kakvo bi slavlje bilo u Ruandi bez Ruanđana...

Sve se skupilo, svi smo se skupili, fešta je mogla početi

Fešta je počela s prvim mrakom. I obilježilo ju je nekoliko stvari. Jedna logorska vatra, jedno pečeno prase, afrički bubnjevi i bujica afričke kulture. Kada je Sunce pogasilo svoja svjetla, usred dvorišta je upaljena velika logorska vatra, oko koje su ukrug posjedali svi okupljeni, oko pedsetak ljudi. I tada su zagrmjeli bubnjevi! Oni bez kojih ovdje ne može proći niti jedno slavlje i koji daju ritam i smisao životu Ruande. Palice su bile u rukama učitelja, a zvuk je odzvanjao okolnim brdima.

A onda su stvari, odnosno palice, u svoje ruke uzeli Tomaš i Josaline. Češko-ugandski bračni par, i vrhunski perkusionisti. I tada već nitko više nije mogao sjediti! Počeo je kolektivni ples oko vatre u kojem su sudjelovali svi. Naravno, i tu su predvodnici bili Ruanđani, a pratili smo ih mi svi ostali, plešući u tradicionalnom afričkom ritmu. A kada su noge zatražile predah, na glavnu scenu je stupilo – pečeno prase. Postavljeno je onako, cijelo na ražnju, a gosti pozvani da se posluže. I onda...

Sve se skupilo, svi smo se skupili, fešta je mogla početi

Nema tu noža, rezanja mesa. Krenulo je kolektivno kidanje rukama i stavljanje u tanjure. I za samo nekoliko minuta na ražnju je ostao samo skelet! Nevjerojatna scena, tako nešto nikada nisam vidio! Ali, i to je Afrika.

Kada su se gosti malo okrijepili i odmorili uz prasetinu, slavlje je nastavljeno. Opet su se začuli bubnjevi, a na scenu ispred vatre je izašao učitelj Paolo. Sa štapom u ruci je otpjevao tradicionalnu afričku pjesmu i štap predao Uti, što je značilo da je sada na nju red da izađe pred publiku i izvede neku točku. Uta je štap predala dalje, nastavili su se smjenjivati izvođači na svjetlosti logorske vatre, pivo i gin od banane gasili su žedna grla, a ples nije prestajao, i dalje sve uz zaglušujući ritam bubnjeva. I sve je potrajalo do duboko u noć.

Sve se skupilo, svi smo se skupili, fešta je mogla početi

Sve se skupilo, svi smo se skupili, fešta je mogla početi

I, jedini koji je to sve promatrao nekako sa strane je onaj koji je za sve i zaslužan. Fra Ivica je sjedio u polumraku, gledao šta se događa i smješkao se. Valjda zadovoljan što su svi tako dobro raspoloženi i što sve prolazi u najboljem redu. Ali, znam da je već tada razmišljao koje nas sve obaveze čekaju sutradan u školama...

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić