HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja4705474
Četvrtak28ožujka2024.
Moje kanadsko odrastanje
Utorak, 17. svibnja 2011. piše Jean-Paul Habanabakize
a00333b a00333a a00333e a00333c a00333d

Sretan sam što ovu priču mogu podijeliti s vama. Jer, dobio sam veliku životnu priliku i upravo ovih dana živim svoj san. Moje je ime Jean Paul Habanabakize i živim u Ruandi u župi Kivumu, a kao učitelj radim u Centru Otac Vjeko.

Javljam vam se iz Kanade. Tu sam došao uz pomoć dobrih ljudi, a koju je organizirao Timmy Shaw, kako bih stekao nova znanja u stolariji, koja ću moći prenijeti na učenike u našoj školi u Kivumuu.

U Kanadu sam krenuo 24. ožujka i prvi puta sam u životu letio avionom. I to je bilo nevjerojatno iskustvo. Iz zračne luke u Kigaliju, letjeli smo za Addis Ababu u Etiopiji i Pariz u Francuskoj, te sam u Calgary konačno stigao 26. ožujka. Imao sam pozitivnu tremu, sve oko mene bilo je potpuno drugačije. Ali ono što me posebno „streslo“ bio je – snijeg i temperatura u minusu. U Kanadi me, naime, dočekao veliki snijeg i minus 16 stupnjeva.

Možete samo misliti kakav je to bio šok za mene koji sam odrastao u zemlji vječnoga proljeća gdje se temperature tijekom cijele godine kreću između 15 i 30 stupnjeva. Naravno, na sve sam bio pripremljen. Fra Ivica se pobrinuo da imam prikladnu odjeću za takvu hladnoću. No, opet, bio sam doista iznenađen takvom za mene nikada viđenom zimom.

Jean-Paul HabanabakizePrvu noć proveo sam kod naše dugogodišnje prijateljice Valerie Kae Ken, koja već godinama nesebično pomaže rad našeg Centra Otac Vjeko. Sve što vidim oko sebe u Kanadi za mene je doista nešto potpuno novo. Pun sam pozitivnih misli. Kanađani su vrlo ugodni i dobri ljudi, fasciniran sam gradovima koje sam posjetio, visokim zgradama, kao i načinom organizacije njihovog školstva.

Već drugi dan nakon moga dolaska u Kanadu krenuo sam u školu na edukaciju. Ne znam što mi je bilo zanimljivije – praksa, tehničko crtanje, matematika ili rad na različitim strojevima. Naučio sam i puno oko korištenja različitih vrsta čavala, o brušenju, poliranju. Čak sam prošao obuku izgradnje drvenih kuća! Pa to je sve fantastično i pun sam dojmova...

Početkom svibnja posjetio sam neke osnovne i srednje škole u Calgaryju gdje sam održao malu prezentaciju uz fotografije o Ruandi, župi Kivumu i naravno, našem Centru Otac Vjeko.

Iz onoga što sam do sada vidio, kanadski sustav obrazovanja i nastave potpuno je različit od našeg u Ruandi. Zato je dobro da mi učitelji odlazimo na obuku u Kanadu, jer preuzimanjem njihovih programa dodatno ćemo unaprijediti naš školski sustav.

U Kanadi ostajem do kraja lipnja, ali već sada mogu reći da sam beskrajno zahvalan Centru Otac Vjeko i dobrim ljudima iz Kanade koji su mi omogućili ovo putovanje s kojega ću se vratiti obogaćen novim znanjima i iskustvima. Bit će mi zadovoljstvo, ono što sam ovdje naučio, prenijeti na svoje učenike u Kivumu!

S engleskog preveo: fra Branimir Mlakić

 

Kupnjom knjiga pomažete naše projekte u Centru Otac Vjeko!

a00379_introOrganizirajte se, pozovite svoje prijatelje i sve koji nam žele pomoći. Naručite knjige, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua uz našu pomoć nauče mnogo toga. Tako ćemo zajedno tim mališanima osigurati bolju i sigurniju budućnost.Kako do knjiga?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2024 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić