HrvatskiEnglishDeutsch
counterUkupno posjetitelja1870961
Utorak21studenog2017.
Josipova kuća
Subota, 29. studenog 2008. piše Valerie Kae Ken

Josip ispred dovršene kućeDome slatki dome... i sada Josip (Joseph) ima kuću da može reći to je moj dom. Sve je počelo kada je Josip učitelj iz škole otac Vjeko, krojački smjer, otišao u Kanadu na doobuku. Dok je boravio u koledžu veliki broj osoba je izrazilo želju da mu pomogne da sagradi kuću. Donacije su bile velikodušne te je tako Josip bio u mogućnosti da sagradi svoj dom. Par mjeseci prije odlaska u Kanadu kupio je zemljište. Kupio ga je od ušteđevine radeći kao učitelj u školi. To nije bilo ni malo lako jer je njegova plaća 420 kuna mjesečno. U školi ima topli obrok i kao većina Ruanđana, i onih dogro stojećih, jede jednom dnevno, i tako je uspio uštediti za zemljište.

Josip na svom zemljištuLijepo mu je bilo dok je boravio u Kanadi a isto je puno učio o učiteljskim vrlinama. I tako uz pomoć dobrih ljudi mogao je početi s gradnjom kuće. Prvo je trebalo očistiti zemljište i pripremiti teren za gradnju. Temelji su iskopani a dok su se kopali u isto vrijeme druga grupa je pravila cerpic (nepečena cigla) koji je bio poslagan na zemljištu da se suši. Graditi kuću ciglom je preskupo ali i od cerpica je jako dobra ako se ožbuka.

Nepečena cigla - čerpićUskoro, sve je bilo spremno za gradnju... Kako su zidovi rasli tako je raslo i uzbuđenje u Josipu. Bilo je dirljivo gledati ga kako mu se oči „cakle“ od uzbuđenja i radosti. Redovito smo posjećivali gradilište i savjetovali zidare kako i što raditi ili kako učiniti promjene ako su potrebite. On je planirao napraviti četiri male spavaće sobe. Savjetovali smo mu da napravi veći dnevni boravak a u isto vrijeme da poveća i svoju spavaću sobu. Pristao je tako da sada ima tri spavaće sobe. Jedna za njega a druge dvije za druge potrebe. Promjene su bile lako izvedljive jer zid od cerpica se lako obori i sagradi drugi.

ZidoviZidovi su gotovi a isto tako i drveni rogovi preko kojih se postavljaju grede sa trstikom i na to se stavlja crijep. Dok se tako radilo i zidalo u drugom kutu dvorišta se kopala rupa koja će se koristiti za toalet. Rupa je promjera jednog metra a dubine 12. Ovdje se toaleti grade na taj način jer nema tekuće vode i modernih kupatila. Na vrh rupe je izljevena ploča (deka). Do toaleta je soba za kupanje. Kako nema tekuće vode a isto tako ni tuša onda se u ovoj sobi kupa iz lavora. U sobi su napravljeni mali kanali kako bi voda mogla oticati u posebnu rupu kaja je napravljena za tu vodu. Za kupanje, pranje, kuhanje itd voda se donosi sa izvora u plastičnom bidonu a možda će, Josip, u budućnosti postaviti oluke kako bi mogao skupljati kišnicu za različitu upotrebu.

gradnja krova rupa za toalet priprema za pod Josip u kući

Poslije toga se prešlo na pripremu za cementiranje poda. Trebalo je izbaciti dosta zemlje da bi se moglo postaviti kamenje preko kojeg se izlio cement. Zidovi su ožbukani cementnom žbukom kako bi se mogli bolje uglačati.

Vrata i prozori se prave u školi otac Vjeko. Da su rađene od metala onda bi se moralo naručivati iz grada a i puno više koštaju. Sva vrata i prozori se moraju mjeriti pojedinačno jer standardi su „drugaciji“.

kuća je spremna za žbukanjeKada kuća bude gotova bit će prostora za dnevne aktivnosti. U dnevnom boravku će biti trosjed, druge fotelje i stolice te manji stol. U spavaćim sobama madrac će biti na podu dok Josip ne smogne da kupi krevete da bih na njh mogao staviti postojeće madrace od spužve. Isto tako će se morati strpiti da bi mogao kupiti ormar i noćni ormarić. I to će biti pravljeno u školi otac Vjeko. Kuhinja se nalazi na drugoj strani dvorišta. (u Ruandi, dnevni boravak je okrenut prema putu a drugi pomoćni objekti su iza kuće) Kuhat će na tri kamena koristeći ugljen ili drva u alumnijskim posudama kako se to ovdje radi.  Prostorija do kuhinje je ostava gdje se čuva hrana i ostale potrepštine za kuhinju i kuću. Iako po sjevernoameričkim  i europskim standarima ova kuća je prejednostavna ali za ovdje je dvorac. Trebat će mu dosta vremena da svoju kuću pretvori u kuću „snova“.

dvorište, kuhinja i ostavaOni koji su darovali za Josipovu kuću su sretni da je kuća gotova.  Sada može ići kroz život s jednom brigom manje. U svijetu bez socijalne skrbi on je imao sreću da ima zemlju a sada i kuću. To je ono što mu nitko ne može oduzeti. Iskusio je mnoge životne tegobe ali nikada nije prigovaro ili se predao. Gleda život s nadom i optimizmom i spreman je raditi s punom snagom da bi sam postao stvarnost. Uz pomoć dobrih ljudi on je uspio.

 

Knjiga 'Naš čo'ek u Africi'Kupnjom knjige pomažete izgradnju srednje škole!

A knjiga će vam ostati kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Naručite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i - pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga...Kako do knjige?

Centar Otac Vjeko

copyright © 2005-2017 vjeko-rwanda.info • Sva prava pridržana • Koncept, izrada i održavanje portala: Edvard Skejić