Kada sam dolazila, rekli su mi da je Ruanda zemlja tisuću brežuljaka. Otkrila sam ubrzo da je ne samo prekrasna zemlja s tisuću brežuljaka već i zemlja tisuću iznenađenja! Čarobna priroda, terasasto obrađen svaki plodni kutak zemlje, susretljivi i skromni ljudi, mnogi duboko i iskreno religiozni, naselja i gradovi što vrve životom, trgovinom i građenjem, neočekivana sigurnost kamogod da se ide, blaga, gotovo europska klima čak i kad je kišno, monsunsko razdoblje.

Dva tjedna sam bila gost fra Ivice Perića u franjevačkom samostanu u Kivumu, nedaleko Kigalija. Kroz to kratko vrijeme fra Ivica je meni i mojim prijateljima iz Hrvatske s puno znanja i iskustva koje je stekao radeći kao misionar desecima godina na ovim prostorima, i s onom poznatom susretljivošću i ljubavlju kakvu već imaju naši Hrvati iz Bosne i Hecegovine, pokazivao sve ljepote Ruande, ali i Ugande, Burundija i Konga.

Bili smo kod simpatičnih mladih fratara u Rushoki, malom mjestašcu na zapadu Ugande u kojem žive mahom katolici i koje se ubrzano razvija zahvaljujući prisutnosti misionara i misionarki koji grade škole, dispanzere i pomažu ljudima poboljšati životne uvjete. Posjetili smo i časne sestre u Mbarareu (Uganda) te u Bukavu (Kongo).

Ovi susreti s običnim malim ljudima te s fratrima i sestrama misionarima razbili su mnoge moje osobne, ali i predrasude koje većina Europejaca ima o Africi. Istina je, ima ovdje puno siromaštva koje nas Europljane može šokirati jer živimo u prevelikom obilju materijalnih dobara, ali unatoč siromaštvu ovdašnji ljudi imaju vedrinu duha, smirenost i optimizam koji plijeni. Kad se gleda te ljude kako mukotrpno, ali s povjerenjem u život, podnose svoje tegobe, moglo bi se reći da se u njima Krist i danas penje na Kalvariju.

Oduševilo me što katolički, a napose naši misionari, za razliku od mnogih humanitarnih organizacija koje siromašnima u Africi uglavnom šalju pomoć u hrani, odjeći i lijekovima, pomažu uz to i tako da ih školovanjem osposobljavaju kako bi sami mogli zarađivati za život. Na taj način Crkva pomaže ne samo da se ti ljudi obrazuju i osposobe za različite poslove i tako trajno izvuku iz siromaštva nego i da, brinući sami o sebi, sačuvaju svoje dostojanstvo i vrijednosti.

Bio je to nezaboravan susret s crnim kontinentom koji krije toliko ljepote, bogatstvo i potencijale, a koji je nažalost za većinu nas na Zapadu još uvijek samo zemljopisni pojam!  Kad se Afrika jednom vidi i doživi uživo, mora je se zavoljeti!